Mala Nela bila je znatiželjna i razigrana djevojčica, ali mrzila je čišćenje! Njezina soba uvijek je bila puna igračaka koje su bile razbacane posvuda, osim u kutijama ili na policama. Mama se trudila naučiti je pospremanju, ali plavokosa djevojčica nikako da posloži svoje igračke u sobi.
“Nela, jednog dana ću prestati čistiti za tobom. Ako to sama ne naučiš, igračke će te napustiti!”, zaprijetila joj je mama. Nela je. međutim, nije poslušala i ostavila svoju sobu neurednom, no mamu treba slušati.
Jednog lijepog dana u Nelinoj je kući bilo veliko slavlje. Bio je to rođendan njezine mame, i dvorište je bilo ispunjeno rodbinom iz svih krajeva. Nela je bila uzbuđena jer su dolazili rođaci s kojima se voljela igrati. Svuda su bili ukusni sendviči, kolači i razne slastice, a ugodan miris širio se cijelom ulicom. Nela se nestrpljivo spremala u svojoj neurednoj, ružičastoj sobi. Po podu su bile razbacane lutke, gumice za kosu, a po čupavom tepihu slagalica. Čak ni stol nije izgledao uredno – na njemu su bile razbacane knjige i bojice. Ovako ne izgleda soba jedne male djevojčice, male princeze.
„Ajme, koji nered!“ uzdahnula je mama, došavši je provjeriti i pozvati van u dvorište, gdje je slavlje već počelo. Nela je upravo oblačila svoju lijepu cvjetnu haljinu.
“Mama, jesi li vidjela moju crvenu mašnu s cvijetom?”, upitala je, češljajući svoju neukrotivu plavu kosu.
Mama je samo odmahnula glavom: “Da ovdje nije ovakav nered i da pospremaš svoje stvari, sigurno bi našla svoju mašnu! Ja ti više neću čistiti!” rekla je mama strogo. Nela se namrštila. Znala je da to jednog dana mora naučiti, ali bila je previše lijena.
Izašla je iz sobe kako bi pogledala u kupaoni. Kupaona je bila uredna, ali nije našla mašnu. Nije je bilo ni u kuhinji ni u dnevnom boravku. „Mora da je ipak u sobi!“ rekla je naglas i vratila se. Ali kad se vratila, nije mogla vjerovati svojim očima. U njenoj sobi nije bilo igračaka! Međutim, nisu bile pospremljene – jednostavno su nestale! Možda je mama bila u pravu i igračke su je stvarno napustile jer ih nije spremala, tužno je pomislila Nela.
“Gdje su mi olovke, knjige, slagalice, lutke, slagalice i ostale igračke?”, tužno je povikala Nela. Sad joj nije nedostajala samo mašna. Njezina soba bila je potpuno prazna, osim ormara, kreveta i stola. Nela je počela plakati. “Obećavam da ću vas ubuduće pospremati! Vratite se, igračke moje, molim vas“, zavapila je Nela i istrčala u dvorište.
Tamo ju je tata zagrlio dok mu je kroz suze objašnjavala što se dogodilo. „Pa, valjda su se naljutile i otišle jer ih nisi pospremala i uvijek si ih ostavljala razbacane“, rekao je tata strogo, ali ljubazno kako bi je utješio. “Naći ćemo ih zajedno nakon proslave!” namignuo joj je i poslao je da se igra na trampolinu.
Nije morala dugo čekati. Nakon jurnjave s bratićima i sestričnama, slavlje je završilo. Nela se oprostila od rodbine i tužna otišla u sobu, gdje su joj zadnji nedostajale igračke. Kad odjednom….nećete vjerovati šta se dogodilo. Igračke bile tamo! Sve! Čak i mašna s cvijetom! Iako su bile razbacane kako ih je Nela ostavila, bile su tu! “Da!! Hvala vam, igračke, što ste mi se vratile!”, viknula je Nela od radosti i počela ih je grliti
A onda se dogodilo nešto neočekivano – Nela je počela čistiti. Znala je da ne smije dopustiti da igračke opet odu. Mama i tata su je samo promatrali s osmijehom. Od tog dana, Nela je redovito pospremala svoju sobu, cijenila svoje igračke i stavljala ih na svoje mjesto. I ne samo to! Počela je pomagati mami i tati u kući. Nitko ne zna gdje su igračke bile nestale, ali jedno je sigurno… Nelu su zaista dobro preplašile!
