Draga dječice, sigurno se sjećate priče o strašnom magarcu Sivku koji se svega bojao. Živio je na velikom gospodarstvu gdje su ga svi zadirkivali jer je bio premalen. Pogotovo jedan veliki magarac. Jedne večeri stiglo je veliko nevrijeme i nebo su prekrili tmurni oblaci. Munje su sijevale oko farme, a mali magarac Sivko, drhtao je poput lista na vjetru u svojoj staji.
Kad je velika munja udarila u blizini gospodarstva, Sivko se toliko uplašio da je prestrašen pobjegao u najbližu šumu. Trčao je i trčao koliko su ga noge nosile! Sakrio se u pećinu gdje je odlučio prespavati do jutra. Sljedećeg jutra pitao se hoće li se vratiti na gospodarstvo ili ne. Tamo nije imao prijatelja, a očekivao je da će u svijetu naići na nove i neviđene avanture. Dok je razmišljao i lutao šumom, ugledao je u daljini lijepog, sposobnog konja kako vuče velike kočije. Dok ih je vukao, poskliznuo se i slomio nogu! Magarac Sivko istrčao je iza stabla i odlučio pobijediti strah i pomoći konju. Prvi put je svladao strah.
Konj je zastenjao od boli, a magarac Sivko pritrčao mu je i pokušao mu pomoći da ustane. Ali konj je bio slab i noga ga je jako boljela.
“O ne, kako ću sada vratiti kralja u njegovo kraljevstvo?” tužno reče konj Munja magarcu Sivku. Uz Sivkovu pomoć, napokon je ustao, ali je i dalje šepao. Nije mogao vući kočiju u takvom stanju. Ne sam.
“Imam ideju! Pomozi mi!” uzviknu konj. U međuvremenu je kralj izašao iz kočije i primijetio kako njegov ozlijeđeni konj razgovara s magarcem.
“Bravo! Dobio sam pojačanje!” reče kralj milujući magarca.
Kralj u njemu nije vidio malog preplašenog magarca, već magarca koji se ohrabrio i pomogao njegovu konju. Kralj je vidio da se mali konj ne može sam vratiti u dvorac, pa je upregnuo magarca u Munju i zajedno su odnijeli kralja kući. Magarac Sivko je bio sretan jer se konačno osjećao korisnim i nitko ga nije osuđivao jer je premalen.
Kad su stigli u kraljevstvo, sam se kralj pobrinuo da konj Munja ozdravi, a to nije bilo sve! Dao je magarcu Sivku štalu tik do njegovog novog prijatelja Munjer je upravo on, mali Sivko, pomogao kralju da se vrati kući. Putovanje je trajalo dulje zbog Munjine ozljede, ali Sivko je uložio svu svoju snagu kako bi vukao kočiju za sobom. Možda nije bio vješt konj, ali je konačno osjećao da negdje pripada. Još ga je bilo malo strah, ali konj ga je uvijek bodrio da se ne treba sramiti straha, i da se nema čega bojati.
Od tog dana konj Munja i magarac Sivko postali su nerazdvojni prijatelji koji su pratili kralja na njegovim putovanjima, a magarac se više nije bojao. Našao je novi dom u kojem su ga svi prihvatili takvog kakav jest.
