Dok je padao snijeg i hladan vjetar golicao obraze, gospođa Zima već najavljivala je svoj dolazak. Ulice gradova i sela bile su ukrašene prekrasnim svjetlucavim lampicama među kojima je lebdio najslađi miris vruće čokolade ili medenjaka. A najslađe je mirisala mala Ana. Miris cimeta i vanilije ispunio je ne samo njihovu kuhinju, već cijeli grad!
Mama je svojoj pametnoj kćeri Ani zavezala pregaču i zajedno su pripremile tijesto za slasne medenjake. Njezina kćer je najviše uživala u miješanju svih sastojaka.
“Izgledaš kao snjegović!”, nasmijala se Ana dok je mama bila sva u brašnu.
“A ti si kao duh!” rekla je mama, stavljajući joj kažiprstom brašno na nos. Zajedno su miješale ukusne sastojke, a njihov čarobni smijeh ispunio je kuhinju poput vesele božićne pjesme. Kad je tijesto bilo gotovo, došlo je vrijeme za Aninu omiljenu aktivnost: rezanje medenjaka! Izrezala je srce, drvce, medenjak i poklon! Svi medenjaci izgledali su tako ukusno da bi ih Ana najradije odmah pojela… Ali od toga bi je zabolio trbuščić. Kad je hladno sunce počelo polako zalaziti, Ana i njezina mama stavile su božićne medenjake u pećnicu i nakon nekog vremena konačno su bile gotove.
Dok su se medenjaci hladili na rešetkama, odisajući slatkim, zamamnim mirisom, djevojčica je pomislila: “Što ćemo s toliko medenjaka?”
“Pa popapat ćemo ih za Božić!”, rekla je mama. Kuhinjski stol pretvorio se u slastičarnicu, ukrašenu mnoštvom lijepih medenjaka najrazličitijih oblika.
“Ovi izgledaju fantastično!”, uzviknuo je tata dok je ulazio u kuhinju, a jedan medenjak je odmah nestao.
Ana je blistala od sreće. Ne zato što je uspjela napraviti medenjake, nego zato što je razveselila tatu i što su mu se medenjaci svidjeli. Stoga je djevojčica odlučila da želi doživjeti taj osjećaj radosti koju dijeli s nekim.
Djevojčica je mami ispričala svoj tajni plan, a majka je, ganuta Aninom idejom, pristala. Djevojčica se obukla i izašla na zaleđene ulice. U rukama je imala košaru svojih slatkih poslastica. Sve koji su prolazili djevojčica je velikodušno nagradila samo za osmijeh. Uz želje za sretne blagdane, ljudi na ulicama, i siromašni i bogati, uživali su u poslasticama male Ane. U tom trenutku ne biste zatekli nikoga tužnog, a među smijehom i mrvicama medenjaka osjetili biste pravi duh Božića – radost pripadnosti i slatkoću zajedničkih trenutaka.
A upravo to je bit Božića. Da smo svi zajedno, da znamo pomoći jedni drugima i, iznad svega, da budemo dobri i velikodušni jedni prema drugima. Baš kao i mala Ana, koja je bila najsretnija kada je svoje medenjake ponudila cijelom gradu!
