Jednom davno u šumi je živjela lisica. Na rubu šume bilo je jezerce i u njemu je živjela roda. Jednog su se dana njih dvije sprijateljile. I lisica je pozvala rodu na večeru kao svoju novu prijateljicu.
“Ja ne bih bila ja kad ju ne bih prevarila”, reče lisica u sebi. Pitala se što bi mogla učiniti rodi. A onda je došla – ideja kakva se mogla roditi samo u glavi riđe lisice! Lisica se na tu pomisao već smijala ispod brkova.
Navečer, kad je stigla roda, lisica je poslužila rijetku kašu u plitke tanjure. Počela ju je sama lizati s tanjura. Ali roda sa svojim dugim kljunom nije mogla pojesti kašu iz plitkog tanjura. Lisica je to, naravno, znala i namjerno joj je smjestila. Mljacnula je usnama i rekla rodi: “Zašto ne jedeš? Ne sviđa ti se kaša koju sam napravila?” Roda se neko vrijeme mučila, ali nažalost nije uspjela ništa pojesti.
“Pa, šteta što danas nisi jela. Kaša je bila jako dobra. Možda sljedeći put budeš imala bolji apetit”, rekla joj je lisica hineći ljubaznost.
“Pa da, sigurna sam da će sljedeći put biti bolje. Sutra ću te za uzvrat pozvati ja na večeru”, odgovorila je roda. Lisica je bila prilično iznenađena što se roda nije uzrujala zbog toga što joj je tako smjestila, ali je pristala na poziv. Tko bi odbio besplatnu večeru… Onda je gladna roda otišla kući.
Sutradan u večernjim satima lisica je stigla u rodinu kuću kako bi sa svojom novom prijateljicom obilno večerala. Osjetila je miris na vratima… Mora da je roda pripremila nešto ukusno. I doista je bilo tako. Roda je pripremila ukusnu riblju juhu. Lisica se smjestila i gladno oblizala usne. Roda je pred nju stavila visok i vrlo uzak vrč – taman za dugi i vitki kljun rode.
“Hajde, lisice, uzmi malo, danas mi je posebno dobra riblja juha,” nagovarala ju je roda. Pa, lisica se trudila, i kako se trudila! Ali nije mogla pojesti iz vrča. Bila je toliko ljuta da joj se sva kosa nakostriješila.
“Zašto se ljutiš, draga prijateljice? Samo sam ti uzvratila. Kako si ti mene poslužila, tako sam i ja tebe. Što je loše u tome?”
Lisica nije imala što reći. Bila je uvjerena da je majstor za trikove i mislila je da se može rugati svima koje nasamari, ali ovaj put se netko našalio s njom. Odjednom nije mislila da je prevara njezine prijateljice bila tako dobra ideja. Ali što je mogla, večeras je morala gladna u krevet.
Još su se mnogo puta nakon toga roda i lisica pozivale na večeru, ali uvijek prijateljski i ugostile su jedna drugu kako treba.
