Iza gora, iza dola, dok su kraljevi, čarolije i čarobna stvorenja još vladala našim svijetom, bila jednom jedna drvena kućica u kojoj je živio dječak po imenu Marko. Dječak je živio sam u svojoj kućici, jer mu je majka umrla prije nekoliko godina. Marko je imao cijenjeno zanimanje. Radio je kao kovač u radionici u obližnjem selu.
Jednog jutra Marko je hodao kroz čistinu prema selu do svoje kovačnice kada je na čistini naišao na starca koji je pio vodu iz zelenog jezerca. “Nemojte piti vodu iz jezerca, gospodine, dat ću vam malo. Mogu li vam ponuditi malo vode, gospodine?” upita Marko ljubazno starca. Bio je dobro odgojen. Starac je bio jako star, oslanjao se na štap i izgledao je kao siromah. Iako je Marko radio kao kovač, nije imao novca ni hrane. No to ga nije obeshrabrilo, otvorio je ruksak, izvadio vrč vode i pružio ga starcu.
„Nisi trebao, mladiću. Imaš dobro srce, hvala ti“, rekao je starac i s guštom ispio čistu hladnu vodu. Marko je još malo kopao po ruksaku, odlomio komad kruha koji je pripremio za marendu i velikodušno ga pružio starcu. Starac je bio dirnut, uzeo je komad kruha i bio zahvalan na mladićevoj nesebičnoj pomoći. “Tvoja će velikodušnost biti nagrađena!” reče starac, još jednom zahvali dječaku i nestade u šumi.
Marku je bilo drago što mu je pomogao, iako nije znao na što starac misli. Uzeo je svoj ruksak i otišao na posao, iako je znao da mu za jedan dan u radionici nije ostalo puno hrane i vode. Marko je hodao kroz gustu borovu šumu, a sunce je već bilo visoko na horizontu kad je ušao u selo. Čim je ušao, krenuo je ravno prema kovačnici. Iznad sela nalazio se veliki dvorac u kojem je živio dobri stari kralj Rudolf. Marko je otvorio radionicu, obukao pregaču i krenuo kovati sjekiru kako mu je glavni kovač, majstor njegove radionice, naredio.
Dok ju je Marko udarao, primijetio je da nešto nije u redu sa sjekirom. Lupao je i udarao, ali sjekira još uvijek nije bila pravog oblika. “Kakav je ovo posao? Ovu sjekiru je naručio kralj. Ne može ovako izgledati!” vikao je na njega majstor kad je vidio da Marko ne uspijeva iskovati sjekiru. Tako je dječak odložio neuspjelu sjekiru i počeo kovati drugu. Ali ova je već bila pravog oblika. Dječak je cijeli dan nastavio s kovačkim poslom. Kad je sunce zašlo za obzor, završila je dječakova smjena na poslu.
“Uzmi onu propalu sjekiru, nema više koristi!” rekao mu je majstor dok je dječak odlazio kući. Marko je hodao kroz gustu šumu i ušao u svoju malu kućicu. Na stol je stavio svoju naprtnjaču, u kojoj je tražio komad kruha za večeru. Tada je primijetio da mu nešto svjetluca u ruksaku. Iz ruksaka je izvadio sjekiru koja se odjednom pretvorila u veliki, sjajni, srebrni mač na kojem je pisalo: “Tvoja velikodušnost bit će nagrađena!”
To su čarolije, pomislio je dječak. Tada je shvatio da mu je to rekao starac kojem je pomogao na čistini. A kako se priča o Marku kovaču nastavila? Što mu je donio čarobni mač? To ćemo, djeco, saznati u sljedećem dijelu.
Ljepo😄❤️🎉