Bio jednom prekrasan sunčan proljetni dan. Dječica su se veselo igrala u parku na igralištu, vjeverice su skakale s grane na granu, a psi su se veselo igrali loptom na travi. No, mali napušteni pas Veseljko tužno je šetao sam parkom i izdaleka promatrao sretna lica pasa koji su imali dom. Toliko je želio biti jedan od njih.
“Oh!” Veseljko je uzdahnuo. Nije imao obitelj. Znao je samo ulicu i praznu kutiju od cipela u kojoj je živio. Vjerovao je da će i on jednog dana imati gospodara koji će mu bacati lopte i s kojim će biti istinski sretan.
Dok je Veseljko skakutao po zelenom parku punom ljudi, začuo je glasno mijaukanje. Podigao je pogled prema velikom stablu na kojem je sjedila mala riđa mačka lutalica, noseći ružičastu svjetlucavu ogrlicu oko vrata. Bojala se spustiti se. Pa hej, zašto se samo penjala tamo, pomislio je pas i šapom se počešao po nosu. Pogledao je oko sebe, ali nitko nije vidio malu mačku. Veseljko je razmišljao kako bi pomogao maloj mačkici u nevolji. Veseljko se razlikovao od ostalih pasa – volio je mačke, a iako je živio na ulici, uvijek je svima pokušavao pomoći.
,,Vauuuu čekaj, pomoći ću ti!” Veseljko je junački zalajao na mačku. Mačka se svojim sitnim pandžama čvrsto držala za grane drveta na kojem je stajala i drhtala od užasa. Uplakano je mijaukala svim ljudima u parku, ali samo joj je Veseljko priskočio u pomoć. Veseljko je potrčao i skočio na jednu od nižih grana stabla, čvrsto je držeći svojim šapama i malim pandžama. Na taj je način skočio na još jednu i još jednu granu drveta. Bio je mali, okretan i pametan, ni sam nije shvaćao kako je to uspio. Ali život na ulici naučio ga je da se ne treba bojati. Jedino čega se bojao bili su ljudi. Jer nikada nije našao nekoga kome bi mogao vjerovati, čak i da je to htio. Skočio je na posljednju granu na kojoj je bila mala mačka.
„Evo te!” rekao je Veseljko i nasmiješio se mačkici. Vjerojatno ga se jako bojala, ali onda mu se slatko nasmiješila i mijauknula u znak zahvale. Veseljko ju je uhvatio zubima za njezino riđe krzno, da je ne ozlijedi, i pažljivo je skinuo sa stabla.
“Oh, opa! Eto nas dolje!” pas Veseljko sletio je na šape i pobjedonosno zalajao na mačku.
A kako će se nastaviti priča o Veseljku i maloj riđoj mački koju je spasio? Hoće li Veseljko pronaći svoju pravu obitelj? To ćemo, draga djeco, saznati u nastavku priče o psiću Veseljku.
