Bio jednom jedan noj Quido. Njegova najveća strast bila je čuvanje djece i trčanje. Ali nitko od životinjskih stanovnika grma nije bio zainteresiran za njegove usluge. Rekli su jedni drugima – nitko nas ne krade, nitko nikoga ne ozljeđuje, pa što će nam onda čuvar?
Quidu je bilo žao jer je od malih nogu imao urođeni oprez i odgovornost. Često je upozoravao druge da bi se nešto moglo dogoditi i da se nikako neće pripremiti. Međutim, životinje ga nisu poslušale. Ali da jesu, ne bi mogli doživjeti svoju najveću avanturu. Bio je vruć ljetni dan i Quido je šetao, po svom običaju. Iako mu na prvi pogled ništa nije smetalo, ipak se nije osjećao dobro.
Već je bilo jutro kada se nepoznati leopard prikrao. Nitko nije imao pojma o njemu. Ovamo ga je dovela glad, ali i glasine da se tamošnje životinje ne brinu nikakvim osiguranjem od predatora, a to je nedvojbeno bio on. Budući da mu je koža svijetle boje, lako se stopio s okolinom. Gledao je oko sebe dok mu pogled nije pao na sićušnog klokana. Njegova majka je skakutala u blizini i s ljubavlju gledala svoje dijete. Ipak, morala je još malo trčati po hranu, koju je u ovim krajevima bilo teško pronaći. E, a onda se dogodilo. Leopard je krenuo po svoj plijen. Majka klokan ga je vidjela kad je već trčao i počela je stenjati.
Quido je to čuo. I za to je on bio zadužen. Trčao je punom brzinom i u posljednji trenutak odnio mladunče klokana ispred nosa leoparda. Leopard je urlao kako samo leopard može. Međutim, Quido ga se nije bojao i junački mu se suprotstavio. Leopard je na kraju pobjegao, ali Quido je znao da će noću doći u lov s cijelom družinom i da sam neće imati šanse. Majka klokanica mu je od srca zahvalila što joj je spasio sina. Samo je odmahnuo rukom. Konačno su životinje shvatile što im prijeti.
Quido im je također rekao da će drugi leopardi doći noću. Stoga im je predstavio svoj plan. Životinje više nisu prigovarale niti protestirale. Napokon su povjerovali Quidu. I dogodilo se kako je i pretpostavio. Noću su se leopard i cijela družina ušuljali u prostor, gdje nije živjela samo majka klokana. A Quido je to čekao. Bila je mračna i tiha noć, ali odjednom su začuli strašnu riku. Leopardi su se naježili jer nisu bili navikli na to. Nisu izdržali i pobjegli su. Tako je Quido spasio sve životinje. Od tada su svi bili oprezni, a Quido je pazio na druge.
