Negdje u blizini, u ljetno veče, mali je zec cvao od sreće.
Bio je lijep ljetni dan. Zeko Bing bio je kod kuće i grickao povrće kada je netko pozvonio na vrata.
“Što misliš tko je to, Flop?”
“Ne znam, Bing”, rekao je Flop. “Moramo otići vidjeti.”
Sula je stajala na vratima.
“Zdravo, Sula”, pozdravili su je Bing i Flop.
“Zdravo, Bing. Zdravo, Flop. Donijela sam ti mali poklon, Bing”, rekla je Sula, skrivajući nešto iza leđa.
“Oh, što?” odgovorio je Bing.
Sula je izvukla prekrasan cvijet u posudi s crvenim cvjetovima.
“Iznenađenje, Bing! Ovo je za tebe!”, uzviknula je Sula.
“Predivan je, Sula. Kakve prekrasne crvene cvjetove ima”, obradovao se Bing uzimajući cvijet od Sule. “Postavit ću ga negdje da ga uvijek mogu vidjeti.”
“Bing, nisi li nešto zaboravio?” upita Flop.
“Pa, da. Hvala ti, Sula.”
“Nema na čemu, Bing. Čuvaj se.”
Sula se pozdravi i ode. Bing se nije mogao zasititi cvijeta. Trčao je po sobi pokušavajući vidjeti gdje će najljepše izgledati. Na prozoru? Ili na polici? Ili na ormaru? Ili ispod kreveta? Ne, ne tamo. Ondje ga ne bi mogao vidjeti.
“Znaš li gdje ćeš ga staviti?” upita Flop.
“Mislim da znam. Držat ću ga ovdje na polici. Vidim ga iz kreveta i prostirke.”
I tako je Bing izložio cvijet na svoju policu i uživao u njemu svaki dan.
Ali jednog jutra dogodilo se nešto čudno.
“Flop! Dođi ovamo brzo! Moj cvijet je sigurno tužan”, povikao je Bing.
“Što se dogodilo s tvojim cvijetom, Bing?”
“Uvenuo je. Nije ni približno lijep kao prije nekoliko dana”, rekao je tužni mali zeko.
“Jesi li ga zalio?” upita Flop.
“Oh, Flop! Zaboravio sam ga zaliti. Moj cvijet je uvenuo jer nije imao vode!”
Zeko Bing odmah je požurio po lonac vode.
“Da, da”, rekao je Flop. “Čak i cvijet treba piti, baš kao i ti, Bing. Inače ne bi mogao rasti.”
“Sad to znam. I nikad ga više neću zaboraviti zaliti. Obećavam. Samo se nadam da će se opet ispraviti.”
Kad se kod Binga tog poslijepodneva došao igrati Pando, cvijet je ponovno bio prekrasan.
“Oh, imaš prekrasan cvijet”, reče Pando s divljenjem.
“Hvala. Dobio sam ga od Sule”, nasmiješio se Bing. “Bio je jako lijep kad sam ga dobio, baš kao što je i sada. Ali potpuno sam zaboravio da je i cvijeće živo i treba vodu. Pa mi je cvijet uvenuo. Izgledao je ružno i tužno. Počeo sam ga zalijevati i opet je prekrasan. Sada ću ga svaki dan zalijevati da više nikada ne mora tužno vješati cvjetiće i da me čini sretnim.”
“A valjda sam i ja cvijet”, reče Pando, objesivši ruke o zemlju. “Venem, žedan sam.”
“Ajmo brzo nešto popiti”, predloži Bing. “Flop je napravio sjajnu limunadu. Idemo.”
I tako je zeko Bing naučio nešto vrlo važno. To je briga za druge. Za sada samo za cvijet, ali odličan je početak.
