Čovjek od medenjaka

Živio jednom mali dječak i njegovi djed i baka. Jednog je dana baka odlučila malom dječaku napraviti čovječuljka od medenjaka. Umiješala je malo jaja i malo brašna i napravila tijesto.

Zatim je razvaljala tijesto i izrezala ga u obliku čovječuljka od medenjaka. Napravila je dva oka s malo grožđa i dala mu noge. Napravila mu je i dvije ruke i dječačić se razveselio. Uzela je malo grožđa i napravila gumbe na njegovoj košulji. Dodala je ovratnik i od ostatka tijesta dala mu je nos i usta.

Zatim je stavila medenjaka u pećnicu i ostavila ga da se peče. Dječačić sjedi u kuhinji i pazi na medenjaka dok se njegova baka pridružuje djedu u vrtu.

Ubrzo je dječak postao nestrpljiv i umoran od čekanja. Izašao je pridružiti se djedu i baki u vrtu. Čupali su korov i podrezivali biljke.

Čovjek od medenjaka
Čovjek od medenjaka

Upravo tada, dječak se sjetio medenjaka u pećnici. Požurio je natrag u kuhinju i vidio da je medenjak spreman.

Otvorio je pećnicu i iskočio je medenjak. Dječačić je bio zadivljen ugledavši medenjaka živog. Pokušao ga je uhvatiti, ali je medenjak bio prebrz. Skočio je sa stola i otrčao u vrt.

Dok je trčao, čovjek od medenjaka je povikao “Trči! Trči! Što brže možeš! Ali ne možeš me uhvatiti. Ja sam čovjek od medenjaka!”

Dječačić je potrčao za čovječuljkom i pozvao pomoć. Njegovi djed i baka vidjeli su ga kako trči za stvorenjem i pridružili su mu se u potjeri pa su svi troje počeli loviti medenjaka.

Medenjak je otrčao u šumu i prošao kraj pjegavog psa. I pjegavi pas laje i trči za medenjakom. Sada su mali dječak, njegovi djed i baka i pjegavi pas potrčali za medenjakom.

Čovječuljak od medenjaka ponovno je povikao “Trčite! Trčite! Što brže možete! Ali ne možete me uhvatiti. Ja sam čovjek od medenjaka!”

Protrčao je pokraj gladne vrane, a ona je pojurila za medenjakom. Sada su mali dječak, njegovi djed i baka, pjegavi pas i gladna vrana potrčali za medenjakom.

Čovječuljak od medenjaka ponovno je povikao “Trčite! Trčite! Što brže možete! Ali ne možete me uhvatiti. Ja sam čovjek od medenjaka!”

Protrčao je pokraj tri kosilice koje su bile zauzete košenjem trave. Kad su vidjele Medenjaka, prestale su raditi i htjele su ga pojesti. I one su žurile za Medenjakom. Sada su mali dječak, njegovi djed i baka, pjegavi pas, gladna vrana i tri kosilice žurili za medenjakom.

Čovječuljak od medenjaka ponovno je povikao “Trčite! Trčite! Što brže možete! Ali ne možete me uhvatiti. Ja sam čovjek od medenjaka!”

Medenjak je nastavio trčati sve dok nije stigao do obale rijeke. Nije znao plivati pa mu je trebala pomoć da prijeđe rijeku.

Odjednom je iz šume izašla lukava lisica i zamolila medenjaka da mu se popne na leđa. Medenjak nije znao da ga lisica želi pojesti.

Lisica je počela plivati. Lisica je rekla medenjaku da je voda preduboka i zamolila ga da joj skoči na nos. Medenjak je skočio lisici na nos i lisica se nacerila. Sad joj je medenjak bio blizu usta.

Lisica ga je odmah bacila u zrak, otvorila usta i progutala Medenjaka. To je bio kraj čovjeka od medenjaka.

Svi su bili tužni i razočarani što nisu mogli pojesti medenjaka, no baka im je rekla da će napraviti još jednog.

4.5/5 - (43 votes)

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)