U lijepoj kućici pokraj šume živjela je koza sa svojim kozlićima. Kozlići su bili vrlo nestašni i često nisu htjeli slušati majku. Jednoga dana majka koza je morala izaći na ispašu i prije odlaska rekla je kozlićima: “Držite vrata zatvorena dok ne čujete moj glas. Donijet ću vam vime puno mlijeka.”
Koza je otišla daleko na pašu, što je ovaj put opazio vuk: “Ha! A kozlići su bez nadzora u kući”, obliznuo se. Koza je već bila u daljini kad se vuk pojavio ispred kućice. Pokucao je na vrata i grubim glasom rekao: “Djeco, otvorite vrata. Ja sam vaša majka.” Kozlići su se uplašili i prestali brčkati. Bilo je nešto čudno u tom glasu, to nije bila mama, to je bio vuk. “Nećemo otvoriti, ti si vuk, a ne naša mama. Naša mama ima ljepši glas. Nježan i dobar.”
Vuk je shvatio da kozliće nije tako lako prevariti i otrčao do kovača: “Kovaču, kovaču, obradi mi jezik da imam blag glas ili ću te pojesti!” Kovač se bojao vuka, pa mu je obrusio jezik kako bi govorio blagim glasom.
I tako je vuk ponovno otrčao do kućice, dovikujući blagim glasom: “Djeco, otvorite vrata, ja sam vaša majka.” Ali su kozlići oklijevali da otvore vrata, “Ako si naša majka, pokaži nam svoju bijelu šapu.” Ali vuk je imao samo sivu, dlakavu šapu s velikim pandžama, nije imao što pokazati.
Vuk ipak nije odustao i otišao je ravno do mlinara: “Mlinaru, mlinaru, zamotaj mi šape u brašno ili ću te pojesti!” Mlinar se bojao vuka, pa je njegove šape posuo bijelim brašnom.
Nakon nekog vremena vuk opet pokuca na vrata: “Djeco, otvorite vrata. Ja sam vaša majka.” I mahnuo je svojom čupavom šapom ispred prozora. Kozlići su prišli prozoru i pogledali van. I što su vidjeli! Pred prozorom je bio vuk! Kozlići su brzo zatvorili kapke i zaključali vrata. Vuk je bio jako ljut i uzrujan. Režao je i urlao. Ali nije bilo koristi, koze su prozrele sve njegove trikove i nije imao izbora nego se vratiti u šumu.
Ubrzo je majka koza došla kući. Kozlići su još uvijek drhtali od straha i rekli su svojoj majci za zločestog vuka. Bila je jako sretna što su je ovaj put kozlići poslušali. Bila je ponosna na svoju poslušnu djecu! A vuk? Nikad se više nije pojavio pred kućicom.
