Jednom davno, u jednom dalekom kraljevstvu, živio je lijepi princ koji je želio oženiti pravu princezu. Kad bi samo znao kako prepoznati koje su princeze prave?
Princ je putovao po cijelom svijetu kako bi pronašao pravu princezu, ali nije našao nijednu koju je želio. Pronašao je puno princeza, ali je bilo teško otkriti jesu li one prave. U njima je uvijek bilo nešto što se činilo čudnim ili apsurdnim. Frustriran, princ se opet vratio kući i bio je tužan, jer bi jako volio imati pravu princezu.
Jedne večeri zavladala je strašna oluja; grmjelo je i sijevalo, a kiša je lijevala u bujicama. Svi su morali ostati u kućama kako ih vjetar ne bi odnio ili još gore, mogli bi se utopiti u velikoj poplavi izazvanoj kišom!
Odjednom je netko pokucao na gradska vrata i svi su se pitali tko bi to mogao biti. Stražari na gradskim vratima nerado su ih otvorili.
“Tko ide tamo?”, pitao je jedan od čuvara.
“Ja sam princeza”, odgovorila je djevojka, a čuvari su bili iznenađeni. Pitali su se je li ona doista princeza.
Stražari su javili starom kralju o dolasku princeze i on im je naredio da otvore gradska vrata.
I doista je pred vratima stajala princeza. Ali, Bože moj! Kiša i vjetar učinili su da izgleda mokro i neugledno. Voda joj je tekla s kose i odjeće; spuštala se do vrhova njezinih cipela i ponovno izlazila na pete. A ipak je rekla da je prava princeza.
Bilo je teško povjerovati da je princeza, ali su je stražari i dalje odveli do palače. Princ je bio sumnjičav, ali je bio zapanjen kad je vidio tako lijepu djevojku.
“Uskoro ćemo znati je li ona prava princeza”, pomislila je stara kraljica kada je princeza ušla u palaču. Ali nije rekla ništa.
Naredila je sluškinjama da pripreme sobu za princezu, a one su ušle u spavaću sobu, skinule svu posteljinu s kreveta, a kada je soba bila spremna, stara je kraljica na dno kreveta položila zrno graška.
Uzela je 20 madraca i položila ih na zrno graška, a zatim 20 pokrivača od perja na madrace. Na tome je princeza morala ležati cijelu noć.
Noću je princeza jedva spavala. Bilo joj je neugodno zbog graška. Okretala se na krevetu i osjećala bol u leđima. Ujutro, za doručkom, stara je kraljica upitala kako je spavala.
“Oh, jako loše!” rekla je. “Jedva sam sklopila oči cijelu noć. Nebo zna što je bilo u krevetu, ali ja sam ležala na nečem tvrdom, tako da sam po cijelom tijelu crna i modra. Užasno je!”
“Bože! Ona je doista princeza”, pomislila je stara kraljica.
Sada su znali da je prava princeza jer je osjetila zrno graška kroz 20 madraca i 20 pokrivača od perja.
Nitko osim prave princeze ne može biti tako osjetljiv. Princ je blistao od uzbuđenja. Sada je našao princezu koju će oženiti.
Tako ju je princ oženio jer je sada znao da ima pravu princezu. Bilo je to veliko vjenčanje i svi u kraljevstvu su bili pozvani.
Princ i princeza živjeli su sretno do kraja života, a zrno graška je stavljeno u muzej, gdje se i danas može vidjeti ako ga nitko nije ukrao.
