Usred duboke šume nalazi se malo brdo od iglica, malih grančica i zemlje. A ako bolje pogledaš, čini se da se cijela hrpa miče. To je mravinjak. Posvuda uokolo i na tom malom brežuljku vidjet ćeš sitne, marljive mrave kako uvijek nekamo marširaju. Mravi su kao jedna velika obitelj. Pomažu jedni drugima i sve rade zajedno. Ali nije uvijek bilo tako u tom mravinjaku.
Prije nekoliko godina u mravinjaku se izlegao mrav koji je bio drugačiji od ostalih. Otkad je bio beba, nije htio ništa raditi s drugima. Želio je sve raditi na svoj način. Kad je postao veći, izgradio je svoj vlastiti mravinjak pored onog velikog koji je pripadao ostalim mravima. Budući da je htio sve raditi sam, svi su ga počeli zvati Samko.
Prijatelji iz mravinjaka često bi mu govorili: “Samko, dođi u naš mravinjak, fališ nam. Lijepo je raditi zajedno, a ne biti sam.” Ali Samko bi uvijek odgovorio: “Dobro mi je ovdje. Imam svoj mali mravinjak i sve je najbolje kada to sam napravim. Ne trebate mi.” Ostali mravi, čak i kraljica, bili su tužni zbog toga. Činili su sve što su mogli da zadrže Samka uz sebe. Ali nisu ga mogli natjerati.
Kraljica mrava bila je mudra i slutila je da će doći vrijeme kada će Samko biti zahvalan za svoje prijatelje i pomoć. Nije prošlo ni nekoliko dana… U šumi je izbio požar. Nije to zapravo bio veliki požar. Za ljude je to bila mala vatra od sićušne iskre koja se nije dalje širila, ali za mrave je to bila ogromna vatra, jer su maleni.
Vatra je počela gorjeti oko mravinjaka. Plamen je sukljao na sve strane, a mravi su se pokušavali što prije spasiti. Nosili su vodu, pokušavali ugasiti vatru kako su mogli. Kad su spasili što su mogli i vatra se počela smanjivati, čuli su vapaj za pomoć. Bio je to Samko, koji je bio zarobljen u svom malom usamljenom mravinjaku, tik uz njihov veliki. Mravi nisu bili lijeni pa su izvukli svog prijatelja i ugasili njegov još uvijek tinjajući poluraspadnuti mali mravinjak.
Kad su se pobrinuli jedni za druge i osjećali se bolje, kraljica je odlučila: “Sada se moramo baciti na posao. Moramo popraviti mravinjak. Hvala svima na spašavanju, ali sada moramo dovesti svoj dom u red. ” Svi su se bacili na posao, samo je Samko stajao i gledao u kraljicu i odgovorio: “Ne želim. Želim napraviti svoj mravinjak, jer ja znam najbolje.”
Svi su mravi zastali i čekali što će kraljica reći. Mudro ga je pogledala i rekla: “Samko, svatko od nas zna nešto najbolje. Ali kad udružimo svoje snage i nismo sebični, učinit ćemo najbolje što možemo. Osim toga, ne zaboravi: da nisi imao prijatelje koji su se tako lijepo ponašali prema tebi i riskirali svoje živote da te spase, stvari bi loše ispale. Želiš izgraditi mravinjak, kažeš da znaš najbolje, ali nisi se mogao spasiti.”
Samko je pocrvenio. Smatrao je da je kraljica u pravu. Pognuo je glavu, ispričao se svima i zahvalio na pomoći. Od tada više nije ponosan i sebičan mrav. Koristi svoje vještine kako bi poboljšao veliki mravinjak.
